subota, 09.10.2010.
NOVO DOBA I REVOLUCIJA!
''Rage against the machine'', nazovimo ih lajtmotivom ove kolumne
Ideja promjene, novog poretka rođenog u kaosu nekih novih ideja, izmicanja tla pod sigurnim nogama...
Revolucija!
Filmski svijet nije se libio dotaknuti odveć čuvane temelje ljudskoga društva, a zatim ih srušiti u trenutku dok većina populacije spava...
Pojava kinematografskoga otpora nije strana (Chaplin i ''Veliki diktator'', Dean i ''Buntovnik bez razloga'', Kubrick i ''Spartak'') pa ipak, dolaskom modernog doba i pripadajuće lavine konzumerističko-paranoidnih simptoma novoga čovjeka, došlo je vrijeme da celuloidni likovi pokažu kako im je dosta tog ispraznog života čije su konce već odavno prepustili nekim drugim subjektima.
I dok je još 1985. izvrsni Gilliamov ''Brazil'' progovarao o danas jednako aktualnim boljkama poput: cenzure, zaštite privatnosti i birokracije, krajem 20. stoljeća na red su došle tehnološke sitnice (uskoro opsesivno ''potrebite'' krupnice) bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevni život. Ili se jednostavno bojimo isključiti mobitel taj jedan dan?
Baba Manda: ''Ma neznam ti ja ništa brte mili...Neznam kako se pali, neznam kako se gasi, a svako malo pišti da ga napunim s kunama jerbo je isteko rok trajanja neke, đava ti ja znam, kartulje!''
Strah od novoga, pa bilo to ustoličeno u bezazlenoj spravici zvanoj MP3 ili u plavom ljepotanu Blu-Rayju (Strah od cijena! - reći će upućeni). Ipak, ako ćemo suditi po velikom znanstveno-fantastičnom hitu iz godine 1999. (na samome prijelazu u Novo Doba), u načelu smo postali rasa koja novine prihvaća poprilično olako, nerijetko podcjenjujuće. Jedan je znanstvenik izračunao kako su šanse za istinitost ''Matrix'' scenarija malene, ali svejedno postojeće. Što kažete? Zapravo spavate u želatinoznoj komori priključeni na aparate koji iz vaših živčanih stanica crpe neizmjerne količine energije dok čekate buđenje, ono pravo? Teško... ali svejedno stoji činjenica kako smo putem ''Matrixa'', osim spomenute monotonije življenja unutar svijeta tehnologije (zapravo lažne dimenzije naše svijesti), naučili kako se u svakome trenutku možemo oduprijeti ili bolje, upotrijebiti svojevrsnoga neprijatelja u vlastitu korist. Ako je gospodin Anderson (Reeves) mogao izvoditi sve one kung-fu poteze i skakati po zgradama (ne i prvi put, što nam daje prostora za pogreške), onda i mi možemo svladati bezbrojne zavrzlame nadolazećih čudarija čijim tržišnim plasiranjem već odavno vladaju veliki igrači. Uostalom, ovi ''mi'' već su odavno oni nešto stariji pripadnici ljudstva, koji nisu imali sreću, poput njihovih potomaka, odmalena uskočiti u tzv. moderni svijet, pa se sada svojski trude uhvatiti korak sa brzopamtećim malim vragovima...
Neo protiv agenta Smitha protiv agenta Smitha protiv...(neprijatelj je uvijek brojniji)
I dok se ''Matrix'' bavio isključivo problematikom tehnološke kontrole nametnute od strane ljudski svorenih mašina, iste godine izašao je kontroverzni filmić pod imenom ''Fight club'', čije su poruke uzdrmale gledateljsku populaciju tek mjesecima nakon podcijenjene premijere u Cannesu...
''Volite sami sebe? Niste sigurni? Ima taj jedan čovjek, Durden ga zovu, javite se u najbližem baru.''
Malo je filmova koji se mogu pohvaliti kako su promijenili stajalište čitave jedne generacije. Mudri su šizili i zgražali se jer je u njihovo doba dovoljan eksces bio odlazak na ''Bonnie and Clyde'' (za bake) ili, ne daj Bože, na ''Paklenu naranču'' (za roditelje), a sada je došao taj, da citiram jednog kritičara, ''fašistički nusproizvod'' koji govori našoj djeci kako da se ponašaju i koga da slušaju! Očito, poruka (Kojeg li povijesnog iznenađenja!) nije bila shvaćena.
Remek-djelo Davida Finchera, odnosno spisateljskog genija Chucka Palahniuka sve je samo ne glorifikacija nasilja koje se nameće kao ne odveć suptilna glavna tema u samome naslovu, odnosno kroz čitavu priču. ''Fight club'' nije mjesto u kojem, željni adrenalina, ''ubijate Boga'' u vašim suparnicima i ponavljate unaprijed zadana pravila nametnuta od strane vašega klupskog vođe (u ovom slučaju Durden, sjajni Pitt). ''Fight club'' jesu riječi koje ovoga nazovi-vođu odvajaju od pasivne svakodnevice u kojoj se nalazite, a kojom vladaju postojeći, svima poznati zakoni.
Niste svoja opsesivno-kompulzivna abecedno poredana kolekcija DVD-ova, niste svoja deveta sezona ''One Tree Hilla'', mali, crni, sjajeći MP4 i skupo plaćeni set posuđa iz kojeg nitko ne smije jesti (osim Grace Kelly koje, kako znamo, nema). Čitav naš život u zadnje je vrijeme doslovno ucijenjen spoznajom kako bijega od konzumerističkih okova jednostavno nema. Želite li novi automobil imate povoljne kredite. Kućno kino? Supermarket. Digitalni TV-program? Mjesečni probni rok. Mali Zeleni - vitamini od A-Z - kremice protiv starenja, laserska ugađanja asimetrične tjelesne građe... Naravno, lijepo je prepustiti se čarima novog, pristupačnog i (priznajmo to) ovisnički ugodnog, ali čak i u iluzionistički stvorenim ''kontroliranim'' uvjetima valja ostati svoj, bez obzira na cijenu. ''Fight club'' nam je također pokazao koliko patetični možemo biti u svojim pokušajima da budemo savršeni, bilo u pogledu kompletiranja naše filmske kolekcije ili našega izgleda.
Kamo odlazi svo to punktirano salo koje isisavaju iz naših debelih bokova i (minimalno) trostrukih podbradaka? Pogledajte ''FC''...
''S kime biste se borili?''
Norton i Pitt (oboje u jednom) spomenuli su Ghandija, Krista i Lincolna (mršavi se dobro tuku), a ja kažem Keanu Reeves, pod nekoliko uvjeta:
1.) Nema Bullet Timea
2.) Nema CGI-ja
3.) Nema braće Wachowski
Mislim da imam dobre šanse...
Kako je film kao umjetnost (sedma po redu) prvenstveno sredstvo za komunikaciju s gledateljem, realno je za očekivati kako ćemo određenu prikazanu borbu protiv nepravde, sistema i - gađam - korupcije, gledati iz perspektive jednoga čovjeka, budući da smo i sami ponajprije svjesni tek vlastitih ''sebičnih'' potreba. Jedna takva borba ostvarena je u novijem serijalu filmova o tajnome agentu Jasonu Bourneu (Matt Damon), koji je u znalački režiranim naslovima pokazao kolika je snaga jednoga čovjeka, ali i ono važnije - koliko je velik, taman i sablasno blizak onaj drugi dio priče, ovaj svijet koji nas okružuje i kojim vladaju agencije iz sjene, viši interesi i moral prezentiran u obliku precijenjene škart robe iz pozadine kakvog prašnjavog vladinog skladišta. Budući da je film jednako fiktivan čak i kada inspiraciju vuče iz stvarnoga svijeta, lijepo je znati kako će agent Bourne barem dijelom uspjeti u svojoj misiji vraćanja pravde u okoliš koji ju ne poznaje.
Jason Bourne trilogija - ''Take the power back'' - one man style
Dan 11. rujna 2001. označio je veliki preokret u životima najprije Amerikanaca, a zatim i svijeta. Kada smo na sasvim holivudski, sasvim realistični, u potpunosti ostvarivi način otkrili kako naš svijet nije i neće biti siguran u svako doba, došlo je vrijeme da ''zaustavimo vrijeme'' i prisjetimo se svega što nam je drago (Zajedljivi/upućeni će reći kako su se sami ''zbombali'', ali i to je priča za neki film).
Kako preživjeti i s kojim sustavom vrijednosti?
Došlo je vrijeme filmova poput, ''Children of Men'', ''No Country for Old Men'', ''There Will Be Blood'' ...
Srećom, film nam daje tu slatku eksperimentalnu moć upravljanja tuđim životima u savršeno kontroliranim uvjetima čiji je konačni ishod ono najuzbudljivije i, još važnije - u potpunosti siguran po zdravlje. Revolucija? Na papiru dobroga scenarista, redovito zanimljiva stvar.
The Joker: ''Introduce a little anarchy, upset the established order, then everyone loses their minds!''
Autor: Ivan Čupić
foto: Google
Objavljeno u 12:49 • Komentari (1) • Isprintaj • #
četvrtak, 30.09.2010.
Filmovi 90-ih
Spajanje žanrova, rušenje barijera, uzdizanje multipleksa...Ah, te devedesete...
Pacino i De Niro popili su tih godina svoju, filmsku kavu
Devedesete. Djeluje poput nekog starog hita sa radija, jednog od onih koji vam tjera suze na oči, muti vam pogled i čini vas pretjerano nostalgičnim. Zar je uistinu toliko godina prošlo? Klasično retoričko pitanje u trenutku dok stojite na istome mjestu, desetak godina poslije. Sa filmskog aspekta, situacija nije mnogo drugačija onda i sada. Atraktivnija, masovnija, raznolikija, ali u svojoj srži - ista kao davne 1990., godine kada je, neslužbeno, sve počelo...
Listajući stari (tek datumom, inače brižno očuvan) broj časopisa ''Hollywood'', koji je za razliku od zapadnog, još uvijek mladolikog ''brata'', neslavno propao, pronašao sam zanimljiv tekst o filmovima devedesetih. Zanimljiv ne toliko zbog toga što je u svakom pogledu tipičan za mjesec u kojem je objavljen (veljača 2000.), dakle na početku ''novoga doba'', zbrajanju učinjenoga i sastavljanju beskonačnih nizova tablica koje bi trebale odrediti tko će preživjeti, a tko pasti u zaborav (pritom mislim na filmove), tko je stvoren da traje i potiho, ali zajamčeno živi među publikom. Tekst mi se činio dobrim budući da sam prepoznao gotovo jednaku situaciju danas, godine 2010., kada možemo reći da smo već duboko i daleko zakoračili u šareni novi (3D!) milenij.
Većina velikih filmaša koji i danas stvaraju, ali u manjem intenzitetu, svoje su vrhunce dosegli još u sedamdesetima, osamdesetima. Martin Scorsese je stvorio ''Taksista'' i ''Razjarenog bika'' mnogo prije nego su ga službeno ''priznali'' na Oskarima za ''Pokojne''. F.F. Copolla je snimio prva dva ''Kuma'', George Lucas originalne ''Star Warse'', Ridley Scott ''Aliena'' i ''Blade Runnera'', Brian De Palma ''Nedodirljive'' i ''Carrie'', a Steven Spielberg ''Otimače'', odnosno ''E.T.''.
U devedesetima, njihov sjaj blijedi, ali nedovoljno jako da bismo ih proglasili tek jantarnim fosilima neke davne filmske prošlosti. Dapače, mnogi od njih još nas i danas oduševljavaju i nadajmo se da će to činiti još dugo, dugo vremena.
''Teminator 2'' - klasičan primjer visokobudžetnog inteligentnog filma devedesetih
''Terminator 2'', ''Jurassic Park'', ''Toy Story'', ''Titanic'', ''Matrix''...to su filmovi koji su očistili put ka takozvanoj mainstream publici današnjice, vrsta naslova koji većinsku populaciju filmskih zaljubljenika vode u kina i pune blagajne diljem svijeta. Učinili su to, a čine to i danas, upravo zato što ne pristupaju publici kao bezličnoj masi nedefinirane želatine (tzv. ljudetina), već uspješno kombiniraju urođenu ljudsku senzibilnost sa masivnošću bogate holivudske produkcije koja je (u njihovom slučaju) tek idealna podloga za stvaranje realističnog lažnog svijeta. Nedavno je upravo veliki James Cameron, povodom intervjua za SF-spektakl ''Avatar'' izjavio kako je kinematografija zapravo ''vješto izrađena laž u 24 sličice po sekundi''.
Najbolji su, dakako, oni koji tu laž najvještije prezentiraju kao istinu. Možemo reći da su devedesete također započele danas uobičajenu pojavu kompjutorske animacije, zapravo idealnog opisa te filmske laži/istine. Dinosauri iz ''Jurskoga parka'' '93. su djelovali zastrašujuće realno, a danas tek iznenađujuće neuvjerljivo. Više nitko ne kupuje onu scenu u kojoj Leo DiCaprio vozi Kate Winslet u ''letećem stroju'', ili trenutak Neovog antigravitacijskog susreta sa mecima u prvom ''Matrixu'', ali važno je reći kako time ipak nije izgubljena kvaliteta navedenih naslova; duša je, ponekad, ipak ostala u ''mašini''.
Sve je počelo kad je gospodin Anderson popio jednu crvenu pilulu previše...
Jednostavno, živimo u nemilosrdnom svijetu u kojem svaki potrošač zna što želi, što je najbolje za njega i, ono najvažnije, veoma brzo uočava nepravilnosti. Besprijekoran CGI ne znači jednako besprijekoran film, ali ruku na srce, dužnost je (post)modernog filma biti savršeno balansiran u svim aspektima produkcije, uspio on na blagajnama ili ne.
Znate kako to ide s ovim novim klincima, doma se nabrijavaju na plejki, dok mjehurićima zalijevaju čips od paprike, iščekuju najnoviju epizodu najnovije trash-pop animirane produkcije na Cartoon Networku i slušaju soundtrack iz ''Iron Mana 2''. Ne možete očekivati od tih malih čudovišta potpunu sljepoću jednom kada rola krene u tami kinodvorane.
''Titanic'' - spektakl sa manama, drugi najgledaniji film u povijesti i da - zapravo dobar film
U devedesetima smo po prvi puta bili svjedoci spajanja niskobudžetnog i visokobudžetnog filma. ''Kad jaganjci utihnu'', ''L.A. Povjerljivo'', ''Schindlerova lista'' i ''Pakleni šund'' tako su se uspješno izmjenjivali sa financijski potkovanijom filmskom braćom, uz naglasak kako je suživot tih dvaju nekada nespojivih pojmova bio itekako moguć. Svjedočimo iznimno bogatim filmskim godinama (s naglaskom na gotovo predefiniranoj kvaliteti približavanjem zimskih dana).
Čini se da tzv. popcorn i Oskari, kao ovdje uzeti simbol kvalitete, mogu (i žele) ići zajedno.
''Se7en'' Davida Finchera, jedan od ponajboljih filmova općenito
Osim što je raznolikost žanrovskih vrsta i njihovih beskonačnih kombinacija u prošlom desetljeću počela stvarati idealnu tržišnu konkurenciju iz čije smo bitke ultimativno najveći pobjednici postali upravo mi - gledatelji, devedesete su stvorile (otkrile!) i neke od najboljih redatelja današnjice, ponajprije tada mladoga Davida Finchera (1995. ''Se7en'', zatim ''Fight Club''), Darrena Aronofskog (''Rekvijem za snove'') i (nešto kasnije) Christophera Nolana (''Memento''). Također, prije spomenuti ''starci'' počeli su poprimati modernizirane nijanse, kako u izboru filmskih tema, tako i u općenitom pristupu svim aspektima filmskoga stvaralaštva. Danas utihnuli Paul Verhoeven snimio je satirične ''Svemirske vojnike'', Clint Eastwood jedan od klasika modernog vesterna, ''Nepomirljivog'', a Michael Mann kriminalistički ep ''Vrućinu'' te ''Posljednjeg Mohikanca''.
Jodie Foster i Anthony Hopkins u filmu koji je dokazao da psihološki triler itekako može biti jednako dobar mamac za publiku, ali i kritiku
Očigledno, bilo je vrijeme da mladi i stari, svi zajedno, krenu korak dalje u smjelu nepoznatu budućnost...
''Projekt vještice iz Blaira'' ostao je zapisan kao prvi naslov koji većinsku zaradu može zahvaliti isključivo neograničenim smjernicama internetskog marketinga, koji se danas razvio u neslućenim razmjerima i čije (niskobudžetne/beskonačne) mogućnosti koriste apsolutno sve vodeće filmske kompanije. Forumi, chatovi i sajtovi tako su zamijenili klasičnu formu poster-najava i kratkih reklamnih isječaka u nekim kasnim satima. Umreženi marketing postao je općeprisutna pojava kojoj rijetko ili nikada tražimo porijeklo koje je neupitno nastalo upravo krajem devedesetih. Valja samo spomenuti masovnu pojavu DVD-ova '99. godine (kod nas) i neće biti teško povezati situaciju sa današnjom prijelomnicom, atraktivnim Blu Rayjem.
Znaš da me želiš...
U početku se bratstvo mainstreama i umjetnosti možda činilo pomalo pretenciozno i eksperimentalno, ali godine i naslovi dokazali su kako nije nemoguće naći se subotom navečer u kinu i pritom uživati u filmu koji posjeduje obje strane zapravo istoga svijeta, onog blještavog i maštovitog (visokobudžetnog) i inteligentnog, zanimljivog, vješto napisanog (niskobudžetnog). Čini se da smo na kraju ipak i srećom uspješno evoluirali, prihvativši pomalo bizaran filmski kaos koji su nam priredili tih ''ludih devedesetih'', shvativši kako iz mora ideja ponekad hoće (i mora) izaći nešto jedinstveno te, na kraju ono najvažnije - kvalitetno.
Autor: Ivan Čupić
Foto: Google
Objavljeno u 16:26 • Komentari (0) • Isprintaj • #
nedjelja, 19.09.2010.
''The Wire''- Policijska priča
Nakon što otkrijete televizijski fenomen hvaljen od strane vodećih kritičarskih i filmskih ikona, nakon što shvatite da ste upravo odgledali tek prvu sezonu policijske serije koja je još 2008. završila s prikazivanjem, vrijeme je da se upitate: ''Koji je vrag uspio skriti ovakav biser?''
Tko je skrivao ''The Wire'' od naših forenzikom opterećenih očiju?
Upališ crnu kutiju i namrštiš se pa kažeš: ''Prokleti Horatio Caine...''
Ako se svrstavate u skupinu koja još uvijek koluta očima, skakuće i traži odgovore - ne brinite - zacijelo niste jedini. Titula ''najbolje televizijske serije svih vremena'', one koja ''treba dobiti Nobelovu nagradu za literaturu'', ovu je seriju zadesila tek nakon dugogodišnjeg angažmana na poznatoj televizijskoj kući HBO, kada je sad već daleke godine 2002. doživjela svoje premijerno prikazivanje. Njezin kreator David Simon, odprije uhodan policijski novinar, prišao je šefovima HBO-a sa tri scenarija u ruci, uz napomenu kako je cilj njegove serije u potpunosti promjeniti policijski žanr na televiziji te, ono još važnije, pokazati koliko je isprazna tzv. subotnja zabava današnjih serijala (''CSI: Od Miamija do Babine Grede'', ''Pileće kosti'', ''Bezakonje i nered'', ''Umorstva u svim britanskim gradovima'' itd.).
Prvotne priče već su pokazivale znakove kompleksnosti, opširne karakterizacije likova i općenite inteligencije kakvu biste, da niste ispranog gledateljskog mozga, žustro očekivali od apsolutno svakog (napominjem: plaćenog) proizvoda. Od samih početaka, ''Žica'' (po naški, kao i uvijek, kulerski prijevod) nije pokazivala znakove konvencionalnosti. U siječnju prošle godine, o njoj se izjasnio čak i američki predsjednik Barack Obama, nazvavši ju ''najboljom serijom na televiziji''.
Klinci nisu ni znali da postoji unosniji biznis od golubova...
''Ako se ne trudite udovoljiti zahtjevima masovne publike, tada vam zapravo ne trebaju zvijezde, a onda dobijete priliku raditi sa onim pravim glumcima'', kaže Simon. Naravno, kao i u prethodnim odlukama, glumački ansambl svih pet sezona savršeno je pogođen. Najprije, morate znati da ''Žica'' nije priča o policajcima, već o gradu. Baltimore je, baš kao i svaki imalo veći američki grad, mjesto ispunjeno dobrim, lošim, ali uglavnom sivim momcima. ''Žica'' stoga obuhvaća sve ono što čini takvu metropolu: policija, školstvo, lučki radnici, političari, birokrati, odvjetnici, suci i dobra stara korupcija u svim smjerovima, u svim porama društva. Glavni lik ne postoji baš kao ni dovoljno dobra definicija ovog fenomena, ali među omiljenima svakako se izdvaja pošteni (Kakav bi bio?) policajac Jimmy McNulty (izvrsni Dominic West, kojeg poznajete iz filma ''300''), zatim gay pravednik Omar Little (Michael K. Williams), koji luta ulicama Baltimorea sa sačmaricom u ruci i preživljava kradući prljavi novac lokalnih dilera. Slijedi ''glavni negativac'', Stringer Bell (britanski glumac Idris Elba), čiji konci obuhvaćaju čitav gradski mozaik. Naravno, da ne biste pomislili kako se još uvijek nalazimo na dobro poznatom terenu, naći će se ovdje i zanimljivi džankiji kakvi u drugim serijama ne bi dočekali niti kraj epizode (izdvajam doušnika Bubblesa, u interpretaciji Andrea Royoa, jednog od onih koji se ''žele izvući, ali nastavljaju''), zatim stalna detektivska ekipa (sastavljena od redom: uredskog pametnjakovića Lestera Freamona, tatinog sinčića sa smislom za rješavanje brojevnih kodova, lezbijske policajke u duši Kime Greggs te policajca u usponu, Ellisa Carvera) u pokušajima raskrinkavanja onoga što bi lako mogao biti plutajući niz ledenjaka, a ne tek obična santa narko-leda.
''Untiiruda, kud ne kupi mlijeko usput!''
Ključna riječ kasnijih sezona svakako su školska djeca i nemogućnost poštenog života u granicama zakona.
Od gostujućih lica treba izdvojiti izvrsnu Amy Ryan ( ''Gone Baby Gone''), u ulozi samohrane majke-policajke Beadie Russell, koju upoznajemo u drugoj sezoni, ali se povremeno vraća i u ostalim dijelovima priče.
Svaka epizoda zamišljena je kao jedno poglavlje u ''knjizi'', odnosno sezoni od 12-14 jednosatnih epizoda (dakle, to objašnjava naziv vizualne novele), stoga ne očekujte nikakve pompozne završnice i one-linere kojima će sve biti riješeno brže nego ste očekivali. ''Žica'' se odlikuje usporenom, nepretencioznom i zanimljivom radnjom koja će vas zasigurno navući (ako već nije) već u prvim satima epske 60-satne priče. Svaka sezona počinje istom pjesmom otpjevanom u različitim verzijama, ''Way Down in the Hole'', a ja ovom prilikom izdvajam originalnog kreatora stihova koji ujedno otvara drugu sezonu serije, legendarnog Toma Waitsa. Koncept ''Žice'' uveliko je stvoren oko ideje policijskog prisluškivanja, takozvanog wirea, kojemu je autor Simon često i osobno prisustvovao, kada je godinu prije za NBC radio na reality seriji ''Ubojstva: Život na ulici'', odnosno kasnije i knjizi ''Ubojstva: Godina na ubojitim ulicama''. U pisanje scenarija uvršteni su vodeći novelisti današnjice, dok se velikim fanom serije smatra i svojevrsni začetnik krutog gradskog realizma, James Ellroy (od ''L.A.-ja Povjerljivo'' do ''Crne dalije''). Svaki, pa i najmanji policijski postupak detaljno je prikazan, ali ne s namjerom da vas zamara, već suptilno uvede u onaj pravi život na ulicama kriminala, čije su kontrolne točke na mjestima kakve (podsvjesno) očekujete, ali na način koji je uvijek iznova obeshrabrujuć i pesimističan.
''Ne znam koji mu je, skidao sam pornj, eer, one dokumente i...paf!''
Također, svaka epizoda počinje efektnim citatom jednog od mnogobrojnih likova iz serijala (otprilike 30-ak regularnih), a svakako se ističe onaj policijskog narednika, koji svojoj ekipi željnoj onih pravih, velikih uhićenja savjetuje tek:
''Dope on the table.''
Što će reći da su politički i medijski poeni često važniji od onih moralnih i pravednih. Ako ste još neodlučni, zaputite se ovog trenutka u vašu lokalnu videoteku, odmahnite prema najnovijoj seriji holivudske popcorn estetike i recite teti za pultom: ''Žicu na stol.''
Kasnije, upališ crnu kutiju i kažeš: ''Ovo je serija.''
Kažeš: ''Prokleti izgubljeni dani...''
''The Wire - HBO''
''The Wire: 100 greatest quotes''
Galerija slika:
Autor: Ivan Čupić
Foto: Google
LINK: Kafeterija na Facebooku!
Objavljeno u 10:30 • Komentari (3) • Isprintaj • #
četvrtak, 16.09.2010.
''The Social Network'' - trenutak jedne generacije
Zuckerberg i njegov tim htjeli su da se scenarij u potpunosti promijeni, na što Fincher, naravno, nikako nije pristao; glasine o eventualnom podilaženju opovrgnute su (potvrđeno u nedavnom redateljevom intervjuu za slashfilm.com )
Fincherova adaptacija Mezrichove knjige (''The Accidental Billionaires: The Founding of Facebook, a Tale of Sex, Money, Genius and Betrayal'')/Aaron Sorkinova scenarija o stvaranju Facebooka ovih dana kupi doslovce sve ''lajkove'', tako predvodeći hordu zanimljivih naslova koji će, čini se, ipak sprati predvidljivu ljagu ljeta 2010, odnosno natjecati se početkom 2011. za zlatnoga ćelavca (samo neki od bisera: ''Black Swan'', ''The Fighter'', ''The American'').
''The Social Network'' (po naški ''Društvena mreža'') opisuje nam živote Eduarda Severina i Marka Zuckerberga, osnivača Facebooka. U jesen 2003., negdje u skrivenim harvardskim prostorijama, mladi Zuckerberg pokreće lokalni eksperiment koji će se u konačnici pretvoriti u globalni fenomen umrežene generacije. Ono što slijedi jest priča o najmlađem milijarderu, propalom prijateljstvu i moralnom padu u modernom svijetu - pogodili ste - bez milosti.
PRIJATELJSTVO! IZDAJA! SEX! NOVAC! STALEŽ! IDEJA! MOĆ!
Kao i u svakom iole ozbiljnom filmu o premladim/prebrzim milijarderima i ovdje su se našle, redom: laži, izdaje, kokain, sise, kokain na sisama, kanibalizam (kokoš nahranjena piletinom, bez brige), pravne bitke i sl. S tehničke strane, kao da smo ikada sumnjali u čovjeka koji je Pittovo lice prilijepio na ono nakazno dijete u ''Benjaminu Buttonu'', koji je izveo onu predivnu scenu iz ptičje perspektive u ''Zodijaku'' ili uspio ''provući'' kameru kroz ključanicu u ''Sobi Panike''. Očekivano tehnički izučen, matematički precizan redatelj, ovdje će nas odvesti korak dalje, pa se tako spominju detalji koji su tek po završetku filma, nakon spomena publici, ostavili bez daha jer nitko nije primijetio digitalne preinake!
U glavnim ulogama našli su se redom sposobni mladi glumci, koje ćemo zasigurno gledati u godinama koje dolaze. Od Jesseja Eisenberga, preko Justina Timberlakea (i to se događa kad profesor Fincher bira glumce), Andrewa Garfielda (novi Spiderman), do Rooney Mare (Fincherova odabranica za ulogu Lisbeth Salander). U sporednim ulogama izdvajaju se: Rashida Jones, Max Minghella, Dakota Johnson, Brenda Song i Joseph Mazzello.
Marketinški tim kompanije Sony Pictures jučer je objavio novi trailer za ovaj željno iščekivani film, u potpunosti interaktivan i ispunjen zanimljivom trivijom; u svakom trenutku možete kliknuti na scenu u traileru kako biste dozvali poprilično informativan prozor, uživajte*!
Galerija slika:
Film u domaćim kinima starta 28.10.2010.
*glazbu iz traileru potpisuju braća Scala-Kolacny, radi se o obradi Radioheadova ''Creepa''.
LINK: Kafeterija na fejsu
500 MILIJUNA KORISNIKA FACEBOOKA. JESTE LI JEDAN OD NJIH?
Tekst: Ivan Čupić
Foto: Google
Objavljeno u 08:53 • Komentari (14) • Isprintaj • #
ponedjeljak, 13.09.2010.
''GAME OF THRONES'' (2011.)- novi trailer+behind the scenes!
Game of Thrones: In Production
Zavirite iza scena jedne od najvećih televizijskih produkcija još od slavnoga ''Rima'' (HBO):
Drugi teaser sjajno dočarava izuzeno mračnu atmosferu George R. R. Martinova serijala! Ljubitelji Jona Snowa neće se razočarati, ali tu su i ostali, legendarni likovi: Dany, Tyrion, Cersei, Robert, Arya, Gregor...Ned! ;-)
"Raven" Preview
Za kraj, vaša omiljena khaleesi, Daenerys Targaryen (Emilia Clarke) te, naravno, lord Eddard Stark (Sean Bean)!
Sve o serijalu knjiga na:
''winter-is-coming.net''
Sve o seriji na:
''winter-is-coming.net''
U potpunosti nova stranica posvećena stvaranju serije:
http://www.makinggameofthrones.com/
Opširni tekst posvećen upravo ovoj željno očekivanoj HBO seriji očekujte do vikenda na blogu (+update na fejsu)! Komentare ostavljajte na fejsu ili blogu (poželjno) i ne zaboravite:
Winter is coming!
Objavljeno u 03:09 • Komentari (6) • Isprintaj • #
nedjelja, 12.09.2010.
Noomi Rapace, originalna ''Djevojka s tetovažom zmaja'', u novom ''Sherlock Holmesu''!
Noomi Rapace, Lisbeth Salander iz švedske adaptacije Larssonove mega-popularne proze ''The Girl With the Dragon Tattoo'', upravo je primljena u Guy Ritchiejevu ''Sherlock Holmes 2'' ekipu! Holmes (Robert Downey Jr.) i Watson (Jude Law) imati će pune ruke posla s Moriartyjem, o kojemu su već vođene bezbrojne rasprave (čitaj: Pitt ili ne-Pitt?).
Detalji Noomine uloge za sada nisu poznati, većinom zbog toga što je i sam film velika nepoznanica. Prema Hollywood Reporteru radi se o ulozi francuske ciganke. Negativac ili pozitivac? Sa ženama na filmu nikada ne znaš...
U svakom slučaju - veliki uspjeh za švedsku glumicu! Snimanje filma počinje krajem godine za premijeru 6. prosinca 2011.
Detalje dugotrajnoga castinga za ulogu američke Lisbeth možete pročitati ovdje:
Fincherova ''Djevojka s tetovažom zmaja''!
***
CAFÉ CINEMA na Facebooku!
Objavljeno u 12:09 • Komentari (10) • Isprintaj • #
CAFÉ CINEMA na blogu!
Uploaded with ImageShack.us
COMING SOON
CAFÉ CINEMA na Facebooku!
Objavljeno u 11:48 • Komentari (0) • Isprintaj • #
